Ponukan pitanjem jednog prijatelja, odlučio sam napisati nešto o ovoj vrlo bitnoj temi.
Ima li života nakon (sportskog) života?
Natjecanje je najljepši dio bavljenja sportom. I cilj svakog sportaša(bilo rekreativnog ili profesionalnog) je što duže ostati u tom načinu života.
U ovom tekstu ću pisati o tranziciji iz natjecateljskog u rekreativno bavljenje sportom, i utjecaju završetka sportske natjecateljske karijere na psihološke, financijske i karijerne aspekte. Također, ovaj tekst nije za trenutno aktivne sportaše koji se i dalje natječu. Vama će ovo biti zanimljivo za 5-10 godina.
Izjava boksačke legende Sugar Ray Leonarda:
"Nothing could satisfy me outside the ring...There is nothing in life that can compare to becoming a world champion, having your hands raised in that moment of glory, with thousands, millions of people cheering you on."
Bez obzira jeste li i sami "bivši" natjecatelj ili ne, možete zamisliti kako je to kada ste svaki dan izloženi psihičkim i fizičkim naporima treninga i natjecanja, a onda jedan dan se probudite i toga više nema?
U posljednje vrijeme ovaj problem se sve više proučava, pa se mogu pronaći neka istraživanja i tvrdnje na ovu temu:
Schwenk i sur. (2007) navode da je taj prijelaz težak zbog iznenadnog prestanka intenzivnih zahtjeva atletske izvedbe, u kombinaciji s iznenadnim gubitkom sportaševe intenzivne odanosti natjecanju i njegovim pratećim nagradama!
Lavallee & Grove(1997) ustanovili su da osobe s visokim atletskim identitetom u vrijeme prekida sportske karijere imaju veću vjerojatnost da će doživjeti veći stupanj poteškoća u emocionalnim prilagodbama.
Dvostruki britanski reprezentativni veslački prvak James Cracknell:
"Mislim da ljudi pate od depresije nakon što se povuku iz sporta, jer nisu sigurni gdje prebaciti fokus. Puno je fokusiranja na sebe i sebičnosti prisutno kod sportaša. Sportaši često ne žele vidjeti još jedan početak u svom životu i čini im se zastrašujuće da odlaze u sportsku mirovinu ili na promjenu karijere".
Fabian Cancellara, bivši olimpijac u biciklizmu:
"It is scary when you feel that you are getting fatter. I would like to still a bit fit. Not that i should be as sharp as Sven Nys, but i have to keep an eye on it. Once you are no longer a sportsman, the kilos come very quickly.
Ima li rješenja?
Mentalna tranzicija: Prema programu koji provode University of North Carolina at Greensboro i The National Collegiate Athletic Association, mentalna tranzicija se može provesti na dvije razine:
1) na osobnoj razini napraviti prijelaz iz trenutne identifikacije "Ja sam košarkaš" u "Ja sam tjelesno aktivna osoba"
2) ojačati samo-motivaciju za sudjelovanje u širem spektru aktivnosti, te povezivanje s vršnjacima kroz zajedničke tjelesne aktivnosti
Tjelesna tranzicija:
Preporuka je da te aktivnosti više ne budu natjecateljskog tipa, već više kao druženje. Pod time ne mislim da ne treba istrčati maraton. Ako se pripremite, i ako vas to veseli, zašto ne. Ali, bez brige, ako niste u tom sportu jako dugo, rezultat vam ionako neće biti važan. Već sudjelovanje i druženje.
Aktivnosti: plivanje, hodanje, planinarenje, vožnja biciklom, trčanje, vježbe repetitivne snage kružnim načinom rada(5-10 vježbi po krugu, 2-3 kruga po treningu).
Intenzitet: Nizak do srednji.
Trajanje aktivnosti: ovisno o intenzitetu i vrsti aktivnosti, što viši intenzitet, to kraće trajanje.
Bitno je da potpuno ne zapostavite svoj stroj koji ste godinama unaprijeđivali!
Zamislite da imate vrhunski sportski auto koji ste do sada redovito održavali, točili najbolji benzin, a onda odjednom stavljate neke dijelove koji jedva da se mogu uklopiti, točite gorivo kod gige u šupi... Možete zamisliti koliko će vam taj auto još služiti!
*Napomena: ako nemate težih ozljeda, ako ste relativno rano prestali s natjecanjem zbog poslovnih obveza ili iz nekog drugog razloga, možda će vam odgovarati razni grupni ili individualni trenizi poput Crossfita, grupnih kondicijskih treninga ili škola trčanja. Opcija je bezbroj, prilagodite nešto svojim mogućnostima i trenutnim sposobnostima.
Eventualna ograničenja?
S obzirom da su ozljede dio sporta, treba razmisliti koje aktivnosti odabrati, a da ne napravimo više štete nego koristi.
Primjer: Petar je donedavno igrao nogomet u prvoj HNL i u inozemstvu. Tijekom svoje dugogodišnje karijere, operirao je meniskuse u oba koljena i ima parcijalno puknuće prednje ukrižene sveze. Nakon završetka sezone, nije bio tjelesno aktivan i povećao je tjelesnu težinu za 10 kg. Jednog dana je odlučio otići na nogomet sa ekipom. Naravno, u glavi on još uvijek leti zelenim travnjacima diljem Europe. Ali, njegovo tijelo je daleko od prijašnje razine pripremljenosti. Desila se ozljeda. Potpuno puknuće prednje ukrižene sveze. Ne samo da neće moći nastaviti bit tjelesno aktivan, već zbog ozljede neće biti radno sposoban, i njegova trenutna primanja su ugrožena.
Shvatili ste, ne trebam dalje. Nije problem u aktivnosti, nego jeste li pripremljeni za takvu aktivnost.
Naravno, teško je onom razigranom dječaku ili djevojčici u glavi objasniti da treba malo smanjiti, preusmjeriti, razmisliti. Ali, svatko je odgovoran za sebe.
Drugi problem je što osoba koja je imala visoku energetsku potrošnju, odjednom ne troši toliko energije. Mislite da su tijelo i mozak spremni na smanjenje unosa kroz par dana, nakon višegodišnjeg većeg unosa? I na tom polju treba napraviti bitne promjene. Regulirajte unos i potrošnju. Ne nagrađujte se hranom.
Kako ide ona pjesma: "Treba znati kada je kraj..." :-)
I to ne u negativnom smislu. Već kao novi početak. Razmislite što sve možete sada raditi, a niste mogli zbog sportske natjecateljske karijere. I to bez ikakvog pritiska. I sa koliko ljudi sada možete provesti vrijeme uživajući u prirodi?
Na kraju krajeva, bolje da to napravite na vrijeme i svojom voljom, nego da vas iznenadi!
Jer vrijeme ide, bez obzira na naše snove...😀
Stay strong!
