Svaki posao ima svojih prednosti i mana. Vjerujem da mi to mojih 18 godina radnog staža u raznim kolektivima daje za pravo tako misliti. Nije puno, ali je dovoljno. U biti, svaki posao koji sam radio, želio sam sebe dati maksimalno. Jesam li uspio, vrijeme će pokazati. Radim samo ono u što vjerujem. I volim pošten odnos od samog starta. Tako da ja i moji klijenti znamo na čemu smo.
Fitness industrija se polako mijenja. U teretanama se do prije koje godine nije moglo pronaći puno kondicijskih trenera, već uglavnom aktivni ili bivši natjecatelji u body bulidingu. Ne kažem da oni nisu stručnjaci u svom poslu. Naprotiv, oni su stvorili jako puno novih pobjednika i natjecatelja u tom sportu. Neki su željeli više, pa su se educirali i postali kondicijski treneri i rade sa širim krugom ljudi. Većina njih je otišla iz ovog posla već nakon par godina. Jer se nisu prilagodili. A ljudi sve više čitaju i znaju sve više. I teretane više nisu samo trenažeri. Već se povećava izbor opreme kako bi trening bio raznovrsniji i za širu populaciju.
Pitanja…Pitanja… Pitanja…
Od prvog susreta potičem klijente da mi kažu što više o sebi. Da, rijetki će odmah reći sve. Što o svom tjelesnom statusu, što o mentalnim preprekama za promjenu. Neki se srame, neki skrivaju bitne podatke, a ja ih moram uvjeriti da će to što mi kažu ostati između nas. Da je to poslovna tajna. Da će mi pomoći da što bolje usmjerim cijeli proces transformacije i postignemo cilj u realno postavljenom roku.
Na primjer, jedna klijentica mi se javila na savjetovanje. Da ima problem s pretilosti. Prvo, krivo je detektirala svoj problem. Nije bila pretila već puna vode. Nakon pola sata razgovora, upitao sam jedno pitanje na koje bi neke žene osjetile neugodu. Koristiš li kontracepcijske pilule? Da, nije ugodno kad te nepoznati čovjek na prvom sastanku pita koristiš li kontracepcijske pilule. A kako je to pomoglo? Tako da je ta klijentica nakon našeg razgovora otišla kod svojeg ginekologa koji joj je prepisao hormonsku terapiju(estrogen) zbog policističnih jajnika. Problem koji je ona imala nije bila pretilost. Već nakupljenja voda. Za estrogen se u literaturi može pronaći dokaza da zadržava natrij i vodu u tijelu. Rezultat tih podataka i razgovora je bio da je ta žena porazgovarala sa ginekologom i dobila terapiju sa smanjenom razinom estrogena i da je zadržavanje vode bilo na nižoj razini. Uz povećanu tjelesnu aktivnost i dobre savjete sve je puno lakše. Zato su takva pitanja bitna. A odgovori još više. Zato, ako se odlučite za promjenu u Vašim životima, neka to bude promjena bazirana na činjenicama.
Drugi primjer je klijent koji je prije četiri mjeseca bio na neuspjeloj operaciji skočnog zgloba. Došao je kada je imao 135 kg tjelesne težine. Visine 190 cm. Izraženog trbuha. Tjelesno neaktivan. Već samo ova tri podatka(skočni zglob, prevelika tjelesna težina, pretilost) su mi alarm za preko deset novih pitanja; Način života? Što je dovelo do ovog stanja? Kakva je funkcionalnost te osobe u svakodnevnom životu? Koliko je ta osoba spremna na promjene? Koje aktivnosti može izvoditi bez negativnih posljedica? Kako da trening bude što raznovrsniji? Koje sprave ili vježbe klijent ne voli ili se ne osjeća dobro dok ih izvodi? Koja testove koristiti (submaksimalne ili maksimalne)? Svako pitanje nosi još pitanja. Što više, to bolje. I nema krivih odgovora. Samo iskrenih i neiskrenih.
Neki dan klijent me upitao koliko vremenski treba čovjeku da dođe u formu? Nije pitao samo za sebe već generalno. Ne postoji generalno. Postoji umnožak rada i vremena. Ne samo vrijeme. Jer ponekad se pojave klijenti koji misle da je dovoljno da se pojave na treningu. Pa dobiju plus. I da će deset pluseva i koji minus biti dovoljno za promjenu. Neće. To nije utrka deset najboljih sprintera na 100 metara. Nemaju svi ljudi istu polazišnu točku. Niti mentalnu niti fizičku. I zato ne postoji čarobni štapić niti formula. Postoji rad na sebi. I normalno je da ćete ponekad posustati. Iz različitih razloga. I zato mi treba što više informacija. Jer za mene su to čiste objektivne informacije. Za klijenta su to subjektivne procjene podložne emotivnom stanju.
Zašto s nekim ljudima niti ne započnem suradnju? Zato što očekuju čuda. Ja im to kažem na početku. Što je realno a što nije. Jedna klijentica kojoj sam rekao da neka ne troši novac na treninge, nego neka troši na ono što je usrećuje, me blijedo pogledala. I rekla mi da to nije dobro za moj posao. Ali, shvatila je što sam joj rekao. A što se mog posla tiče, dugoročno je bolje da raskinemo suradnju nego da me za mjesec ili tri pita zašto nema napretka. I zato, bolje nemojte tražiti pomoć ili savjet ako niste spremni prihvatiti trenutno stanje i suočiti se s problemom.
Što me čini sretnim u mojem poslu? Ne, to nije novac. Novac je dio nagrade za posao kojim se bavim. Više od novca su ti mali pomaci, pobjede i promjene svakog klijenta. Veselje kad ti dođu i kažu da stanu u manje hlače, suknju, da se bolje osjećaju, kad istrče 10 km unutar sat vremena a na početku su mrzili trčanje, kad ti kažu da su im se popravile tjelesne performanse na treningu i natjecanju, kad ti kažu da im se vratilo samopouzdanje, da su se sredili…To je ta valuta. Novac je bitan. Omogućuje mi da ja platim svoje račune, edukacije, davanja za zdravstveno i mirovinsko jer radim legalno. Ali nije novac ono što me jedino pokreće. Pokreće me svaki novi klijent, izazovi koji stavljaju pred mene, tehnike komunikacije koje moram naučiti kada radim sa različitim klijentima.
Budućnost ovog posla je kako je moj klijent Dragan rekao u “Holističkom cjelokupnom pristupu”. Jer nije problem napisati 100 vježbi koje da klijent odradi. Već zašto i kako da ih odradi. Osvijestiti trenutno stanje i onda možemo o realnim ciljevima. Inicijalna testiranja, što više informacija o klijentu, iskrena podrška i komentari, mjerljivost napretka. Osim klasičnog obrazovanja, definitivno svaki trener treba unaprijediti i znanja iz drugih područja kao što su psihologija, kvaliteta usluge te naučiti kako odgovorno poslovati u društvu. To je ono na čemu će se razvijati ova struka.